Home Vijesti Narodni poslanik dr. Jahja Fehratović u Skupštini o zločinima i kulturi sjećanja

Narodni poslanik dr. Jahja Fehratović u Skupštini o zločinima i kulturi sjećanja

259
0

Narodni poslanik dr. Jahja Fehratović u skupštini Srbije govorio o zločinima i kulturi sjećanja. Istakao da predloženi Zakon izuzetno važna stvar za cijelu zajednicu, za sve narode Balkana te da predstavlja jednu od posebnih težišta kojima treba usmjeriti, upraviti i utemeljiti sve one vrijednosti koje nas spajaju i kojima težimo.

„Ta kultura pamćenja mora biti što je moguće više približna jednoj istini jer danas na Balkanu svaki narod ima svoju istinu, svaki narod ima vlastito svjedočanstvo i vrlo često su ta svjedočanstva u konfliktu jedno sa drugim i zato bi nam bilo jako važno da napravimo jednu jedinstvenu, za sve prihvatljivu istinu koja će se temeljiti na onim vrijednostima da niti jedna žrtva ne bi smjela imati samo etički predznak, već da se tretira onako kako se treba tretirati a posebno počinioci zločina ne bi smjeli da se tretiraju samo kao pripadnici jednog nacionalnog korpusa. Sa druge strane mi smo taoci ovih 30 godina upravo ovih kulutra pamćenja, ta kultura pamćenja nam treba služiti kao pouka, kao poduka a nikako kao što imamo danas na Balkanu da se uglavnom zapletemo u sva ta naša sjećanja i da nam to bude glavni zadatak međusobnih priča, razgovora pa ako hoćete i takmičenja jer vrlo često se stiče dojam da se međusobno takmičimo ko je imao veći broj žrtava, ko je imao veća stradalništva i tako dalje, svi su narodi na Balkanu imali svoje žrtve, svi su narodi na Balkanu preživjeli veliku nesreću i ta kultura pamćenja kao i ovaj Memorijalni centar zaista trebaju poslužiti tom cilju.

Istakao da je izuzetno značajno to što je Ministar kazao da pored stradanja srpskog naroda, treba da se povede računa i o stradanjim drugih naroda.

„Mi smo imali, kada je u pitanju bošnjački narod u drugom svjetskom ratu veliki broj stradalništava, posebno od strane partizanske vlasti 1945. i 1946. na Hadžetu ali i od strane četničkih pokreta o čemu čak i srpski historičari svjedoče a posebno u mirnodovskim prilikama u Šahovićima kada je jedan cijeli prostor stradao u jednoj zaista teškoj nepravdi prema stanovnicima tadašnje države Jugoslavije, međutim, pored bošnjačkog naroda stradali su i svi ostali narodi ovog prostora i ove države. S obzirom da smo mi zagovornici prava, nacionalnih manjina, zajednica želio bih apostrofirati na stradalništu Roma jer se u ovom Parlamentu mnogo rijetko ili skoro nikako ne čuje glas koji bi zaštitio i tražio da se romska prava na neki način unaprijede u smislu njihovog kulturnog pamćenja njihovog stradanja kroz cijeli 20. vijek, a i njihovog današnjeg utjecaja u našem društvu u pogledu ostvarivanja njihovih kolektivnih i individualnih prava. Svi mi ostali pripadnici manjinskih naroda na neki način smo kroz političko organiziranje uspjeli koliko-toliko da etabliramo prava ili makar da uputimo apele za ostvarivanje individualnih ili kolektivnih prava naših zajednica dok romska zajednica u ovom trenutku još uvijek nije do tog nivoa bez obzira što smo imali dekade za pospješivanje prava Roma i u državi Srbiji i u cijeloj Evropi to još uvijek izostaje.“

Naglasio da se ključna poruka i njihova podrška i ovom Zakonu i svim ostalim zakonima nalazi u Božijoj riječi, u uzvišešenom Kur’anu gdje se kaže, ko ubije jednog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo.

„Dakle, ne možemo mjeriti zločine na drugi način već da ubistvom jednog čovjeka, nevinog čovjeka, nevine žrtve ubili ste jedan cijeli svijet i zato je vrlo važno da u obrazovnim sistemima njegujemo kulturu pamćenja jer dok smo mi imali sjajne autore koji su govorili o stradanjima u drugom svjetskom ratu poput Ivana Gorana Kovačića sa onom poemom „Jama“, Skendera Kulenovića sa „Stojankom majkom Knešpoljkom“, sa „Ševom“, sa „Na pravi put sam ti majko izišo“, sa Brankom Ćopićem i ostalima, mnogo smo manje imali potrebe da se dogodi ono što se događalo u ovim obnovljenim zločinima od 90-tih godina. Onog trenutka kada su ovi velikani pisane riječi izbačeni iz planova i programa obrazovnih, mi smo došli u poziciju da nam se iznova ta nacionalistička retorika ponavlja i da iznova ta ideologija jednačenja ili traganja za tim da moja žrtva bude veća od tuđe žrtve, dovede do onoga što smo doživjeli 90-ih godina.“