U emisiji “Posle ručka” na Happy televiziji govorilo se na temu gdje je ključ za odnose Srba i Bošnjaka? Ko ima veći uticaj i ko može otvoriti zlatna vrata, Republika Srpska ili Turska? Gosti u studiju bili su bili: dr. Muamer Zukorlić, Vladislav Jovanović, Miroljub Jevtić, Vladimir Kecmanović, Željko Bebek.
Da li može da se vrati vrijeme i da li ono treba da se vraća?
– Ne može vrijeme da se vrati i ne treba. Mora se pronaći put za razrješenja problema koje je vrijeme donijelo. Uvijek može bolje, put se može pronaći. Dvije krupne stvari su zajedničke i moramo da na osnovu naših kapaciteta uredimo taj saobraćaj i da se dva naroda ne sudaraju. Sukobi su daleko od zajedničkih vrijednosti – rekao je Zukorlić.
Postoje ožiljci koji još nisu zarasli. Veliki događaji su tu u kojima je veliki broj ljudi.
– Rane moraju da se liječe i da se zaliječe, Ne smijemo ranu čačkati jer će prokrvariti. Sve je u govoru i jako je bitno da se čuju govori sa različitih strana. Vrijednost riječi ne može da se izgubi. Mora riječ da se ponavlja uvijek . Biće onih koji će uvijek nešto misliti drugačije, ali samo prave riječi koje imaju težinu se neće potrošiti i biće glasne. Moramo okretati pravac kretanja i nikako stvarati zločin koji klija u nedostatku sopstvene vrijednosti i nesigurnosti. Muzičke poruke tada koje su slate još traju i to je za mene bitnije od same muzike. To je odraz da je prostor na Balkanu kulturološki određen. Ako tražimo razloge zašto se razilazimo manje ih je od onih razloga koji nas spajaju. Tu ne možemo da povučemo granice. M nemamo budućnost sa isjeckanom kulturom. Mi smo jedinstven kulturološki prostor, a kultura se ne smije procentualno gledati. Imamo šansu da se suočimo sa anomalijama i otvorimo novu stranicu pomirenja. To podrazumeva aktivnu toleranciju, Da je neko pored vas drugačiji, ali da vam ne smeta kao ni vi njemu – istakao je Muamer Zukorlić
Ko su Bošnjaci?
– Bošnjaci su narod na Balkanu koji ima historiju i kulturu. Imaju veoma bogatu kulturnu baštinu, Koji živi sa drugim narodima i ima vrlo jasan sopstveni identitet i tok historije U Osmanskom carstvu u startu nisu bili prepoznati. Kasnije kroz historiju krenuli su i jednako tražili autonomiju kao i Srbi i Crnogorci. Jednima je dato drugima nije. Bošnjaci su sasječeni za razliku od Srba i Crnogoraca. Tretirani su kao vjerska skupina, a kasnije kroz historijiu im se priznaju i vjerska prava i imali su opcije da se izjašnjavaju kako žele. Poslije više decenija, tačnije 90-tih godina na Svebošnjačkom saboru u Sarajevu se vraća naziv Bošnjak. Elementarna pristojnost u komunikaciji jeste da kada se upoznamo, ako ja kažem, ja sam Muamer Zukorlić, zovite me muftija, svako pristojan radi ono što mu se kaže, vi meni recite šta ste, ja ću vam se tako obraćati, dakle to je onako kako je u pristojnom svijetu. To je komunikacijski primitivizam kada vi nekom kažete, “da li si ti to”, “ti nisi baš to”, “ja mislim da ste vi nešto drugo”, dakle to je nešto što bi moralo da se prevaziđe za sve moguće kategorije.– rekao je Zukorlić
Islamofobija i razlozi za njeno širenje u svijetu?
– Islam jako dobro poznajem i tamo ne postoji terorizam. Džihad jezički znači trud, znanje, prenošenja znanja, misije i oružane borbe. Postoji legalna i legitimna situacija kada jedan narod može da upotrebi oružje u cilju odbrane i časti. Nepravda prema jednom narodu je idealna za stvaranje terorizma. Vi danas imate milijardu i tri stotine miliona muslimana, vi ne možete od toga da izdvojite 10% da živi na području slobode, nemate ambijent slobodnoga društva, uglavnom su to neki diktatorski režimi. – kazao je Zukorlić.
Jezik i državnost
– Ja sam pobornik kada je jezik u pitanju, da sve ove varijante jezika, srpska, hrvatska, bosanska, crnogorska, to su za mene bogatstva jezika. Ukoliko vi kažete ja neću to jer tako kažu Hrvati, vi ste sebe osiromašili i zato ja preferiram tu ideju o zajedničkom kulturološkom a u ovom užem smislu i jezičkom prostoru kao najznačajnijoj odrednici kulture i to treba biti osnova zajedništva. – kazao je Muamer Zukorlić
Na kraju je dodao da su “Bošnjaci su jedini narod na Balkanu koji nema svoju primarno nacionalnu državu, to ih dovodi u poziciju nesigurnosti, svi narodi imaju po jednu, neki po jednu ipo, neki sa po dvije . Kada se osjećate nesigurno, onda vam svako zveckanje Beograda-Mostara, Zagreba-Mostara, Beograda-Banjaluke, Mostara i Banjaluke, dovodi vas u situaciju da vi prosto budete otvorenih očiju i kažete “kuda to ide?” dakle hajmo prihvatiti principe jednakosti međusobnih”
