Sanita Lisica primjer da gdje god se nalazili i koliko god da je život lijep i ugodan, jedini iskreni osmijeh na licu samo je kod svoje kuće. Rođena u Priboju, diplomatski radnik, umjetnica, humanitarka, iz svog rodnog grada nikad nije ni željela otići.
“Priboj uvijek sanjam, da li se nalazim u nekoj pustinji u Emiratima, negdje u Kataru, ja Priboj sanjam. Sanjam školu, kuću našu, to su stvari koje ostanu utkane u djetetu, u čovjeku do kraja života.” navodi Lisica.
O rodnom kraju nikad nije prestala govoriti, gdje god se nalazila, pogotovo onima koji ni ne znaju gdje je Priboj, Sandžak općenito.
“Kad vi njima pojasnite da postoji tamo taj jedan predio s predivnim ljudima i prelijepom prirodom, da imamo dosta gostiju koje povedemo sa sobo, , stranaca koji dođu iz arapskih zemalja, pa se oni oduševe. Ovo je džennet.”
Priču o tome kako se voli svoje i nikad ne zaboravlja a još i brine da ništa ne nedostaje baš tamo odakle i potječe, u razgovoru od 20 sati.
