I dalje o tome kako Srbija nije učinila ništa da zaštiti žrtve kršenja ljudskih prava. Nakon početka agresije na BiH , pripadnici MUP-a Republike Srbije provodili su sistemske akcije pretresa Bošnjačkih kuća u navodnoj potrazi za nelegalnim oružjem. Sistemsku torturu, iživljavanje u policijskim stanicima, dokumentirala su i različita tijela UN-a. Nažalost, u većini slučajeva nije proveden ni krivični ni disciplinski postupak protiv odgovornih. Mnogi policajci i dan-danas rade u MUP-u Srbije.
Zajedničko za sve parnične postupke je da traju i više od deset godina, što također predstavlja kršenje odredaba evropske konvencije. Država odgovara za nezakonit rad svojih organa ili za nesprečavanje štete nastale usljed nasilja i terora.
Sudovi, iz iskustva Fonda za humanitarno pravo, u većini slučajeva odbijaju zahtjeve žrtava za naknadu štete jer ih proglašavaju zastarjelim. Na sve načine se ostavljaju bez adekvatne reakcije već 23 godine najteže povrede ljudskih prava.
U Srbiji svi članovi zajednice nemaju ista prava. I to je problem.
U takvoj zajednici i pod takvim okolnostima ozbiljan i dugotrajan razvoj i napredak ne mogu se očekivati.
