Skoro godinu dana kako su azilanti stigli u Tutin i Sjenicu.
Dovoljno dug period da se ljudi naviknu na njihovo prisustvo, ali i dovljno vremena da se oni sami prilagode okruženju.
Razgovarali smo sa jednim od njih i saznali koliko su zadovoljni uslovima koji su im pruženi od strane grada i njegovih predstavnika.
” U kampu niko ne brine o nama, nemamo advokata a i hrana je loša ” ističe Kemal Lee.
Iako su ih ljudi lijepo prihvatili ipak postoji doza netrpeljivosti kod pojedinaca koji ne mogu a da ne prokomentarišu njihovo prisustvo. Broj azilanata varira, u pocetku ih je bilo do 250 a sad ih ima svega 40 po riječima Kemala I Jahje, dvojice azilanata koji su bili naši sagovornici.
Nezadovoljstvo je vidno ali za sad nemaju drugog izbora, neki ostaju do kraja zime, drugima to nije prepreka da nastave svoj put ka Evropi.
Dženefa Zećović