Home Vijesti Akademik Zukorlić u Parlamentu o pravdi, pravosuđu i bezbjednosti

Akademik Zukorlić u Parlamentu o pravdi, pravosuđu i bezbjednosti

142
0

Poslanici Skupštine Srbije nastavili su danas rad raspravom o više kadrovskih rješenja u sistemu sudstva. Potpredsjednik Skupštine Srbije, predsjednik Stranke pravde i pomirenja, narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić kazao da će intencija nepravde uvijek postojati, ali da ambicija društva treba biti postojanje institucija koje će reagovati i ispraviti nepravdu.

– To je smisao postojanja pravosuđa. To je smisao principa i sistema pravde. I zato sve aspekte koji postoje kod nas oni se mogu liječiti sa različitih aspekata, ali ako bismo uspijeli da ozdravimo sistem pravde i pravosuđa vjerujte preko polovine bismo problema riješili jer bismo ali to gusto sitno na kojem bismo prosijavali naše probleme, sve ono što proizvodi razne krize i tada bismo imali određeni tvrdi temelj na kojem bismo gradili prostepritetno društvo. Drugim riječima sve što postoji od pošasti, od nevaljalih pojava, bilo sistemski, bilo pojedinačnih, sve one proizilaze iz nekog oblika nepravde.

Akademik Zukorlić kazao da imenovanje sudija, odnosno imenovanje kadrova na određenim sudskim pozicijama predstavlja jednu od najtežih obaveza narodnih poslanika.

– Vjerujete vrlo često imam sukob unutar samog sebe da prosto prihvatim tek tako, da kažemo evo taj je dobar, taj je rekao da je dobar, a sa druge strane nemamo ni mehanizme da saznamo kakav je, a sa treće strane procedure su birokratski veoma specifične. Nemamo mi sada tu neku veliku mogućnost, mi narodni poslanici smo dotjerani na kraju da prihvatimo ili da odbijemo. Da bi prihvatili trebamo imati argumente za to, da bi smo odbili treba da imamo još jače argumete za to.

Akademik Zukorlić kazao da je najbolji parametar kvaliteta jednog pravosuđa jeste bezbjednosno stanje na jednom prostoru.

– Kada je u pitanju stanje na prostoru Sandžaka, odnosno Novog Pazara – kvalitet pravosuđa se može mjeriti i pojedinačno, odnosno analizom određenih sudija i sudova, što svakako treba činiti. Međutim, najbolji parametar kvaliteta jednog pravosuđa jeste bezbjednosno stanje na jednom prostoru. Ukoliko pratimo više godina bezbjednosno stanje na određenom prostoru, mi ćemo na osnovu tog stanja, odnosno kvaliteta bezbjednosti, ili još konkretnije – po sniženom stepenu nepravde ili po postojanju pravde i nepravde i njihovim odnosima ocijeniti kvalitet tog pravosuđa. To je najbolji parametar, ostali su pojedinačni, treba ih analizirati kako se ne bi desilo da jednako posmatramo dobrog i lošeg sudiju.

On se osvrnuo i na poslednja dešavanja u Novom Pazaru. Istakao da je Novi Pazar bitan prostor, ali je pitanje odnosa da li ćemo ga tretirati kao tačku susreta ili tačku sudara.

– Meni je žao kao čovjeku koji dolazi iz Novog Pazara što se moj grad i moj Sandžak i taj prostor ove zemlje najčešće u medijima posmatra, primjećuje ili postoji samo kada su u pitanju incidenti ili problemi. Jedna pucnjava, pa druga, pa treća pucnjava. Da podsjetim javnost, Novi Pazar je u 15. vijeku imao više stanovnika nego London. Ovo je historijski podatak. Dakle, grad koji je u 15. vijeku ima više stanovnika nego London, on kao takav predstavlja jedno kulturno-civilizacijsko središte. To je bilo raskršće historijskih puteva od Dubrovnika prema istoku, od juga prema sjeveru, od sjevera prema jugu, bez obzira što su ga jedno vrijeme izbjegle te velike saobraćajnice, ali to je jedan potencijal. Znate i sami šta se tu sve prepliće, od Nemanjićke Srbije, preko krunisanja kralja Tvrtka bosanskoga, do preplitanja, sažimanja, nažalost, ponekad i sudaranja mnogih velikih kultura i civilizacija, što zapravo govori koliko je to bitan prostor. On je i dalje bitan, čak i kada je problematičan on je bitan. Sada je pitanje našeg odnosa, da li ćemo jedan prostor tretirati kao prostor sudara ili kao prostor susreta. No, kakav god pristup napravili, taj prostor sam po sebi nije kriv, nije do prostora da li se ljudi sudaraju ili susreću. Prostor je prostor. On može biti bitan geografski, geopolitički, geokulturološki, ali pitanje je ljudi da li je to tačka susreta ili tačka sudara. To je pitanje našeg pristupa, da li mi želimo da to bude tačka sudara ili tačka susreta?

Akademik Zukorlić dodao da je decenijama trajao pogrešan pristup Sandžaku kada je politika u pitanju. Kazao da se poslanici SPP-a bore da otvore novu stranicu gdje će politiku isključivosti poslati u prošlost.

– Smatralo se, ukoliko Srbi ostvare neki svoj cilj da to, apriori, mora biti na štetu Bošnjaka, a ukoliko nešto dobiju Bošnjaci ili ostvare, to mora biti na štetu Srba. Politike ili/ili su nas uništile, zaustavile, pojele su nam stotine godina. Treba da stavimo tačku. Mi, poslanici SPP-a se borimo da otvorimo novu stranicu gdje ćemo iza nas poslati u prošlost politiku ili/ili, politiku isključivosti. I prostorno i kulturološki – tu ima mjesta za sve koji žive, za Bošnjake, Srbe, Crnogorce, Albance, rome i sve druge. Dakle, prostor nije tijesan ni geografski ni kulturološki. Čak i tradicionalno, kada gledamo odnos običnih ljudi, on nikada nije bio prostor isključivosti. Nikada to nije bio prostor ili mi ili oni, nego naprotiv – i mi i oni. Međutim, kada su se god umiješale neke tendenciozne politike koje su htjele da narod, jedan ili drugi, koriste za svoje banalne, partijske i lične interese ili ciljeve, onda smo imali određenja paljenja ili određene negativne tendencije. Prema tome, ukoliko otvorimo takvu jednu novu stranicu, gdje ćemo imati politiku “i jedni i drugi”, “sa jednima i sa drugima”, baš onako kako je to tradicija Balkana općenito, ali u suštinski-kulturološkom smislu, ne politički i vojno, takva je tradicija i samoga Sandžaka i Novog Pazara, u tom kontekstu jako je bitno da notiramo šta je to zajedničko među nama. Ja sam u brojnim pokušajima da to sprovedem naišao da je mnogo više on toga u čemu smo slični nego li onoga u čemu se razlikujemo.

On je dodao da je potrebno u Novom Pazaru i u Sandžaku konačno se obračunati sa kriminalom i nasiljem, da se kriminal vrati u podzemlje, “ispod šahta, jer se sad kao fekalije izlio iznad šahta”.

– Ukoliko kriminalci sa namjerom likvidacije nekoga odaberu prostor platoa policijske uprave, to nije poruka obične likvidacije, u sred bijela dana, to je poruka državi, policiji – “Mi smo sigurni, mi možemo da pucamo ispred policijske uprave zato što, ili smo toliko ojačali da su policija i država za nas jako slabi, što u ovom slučaju nije tačno, već imamo nekoga u toj policiji koji nas štiti”, što jeste tačno. To treba da bude briga sviju nas, a kada se o ovome govori ne bismo trebali imati nikakve partijsko-politikanske razlike ili namjere po tom pitanju. Zašto? Pa zato što taj kriminalac koji je pucao toga dana, on je u nogu pogodio onoga ko mu je bio cilj da ga likvidira, a u grudi je pogodio ženu, nevinu osobu koja je prolazila tog trenutka trotoarom. Gospodo, ta žena je mogla biti bilo ko. Taj metak nije pitao da li je ona Bošnjakinja ili Srpkinja. Taj metak nije pitao čija je ona sestra, majka. Mogla je biti bilo koga, prema tome, ovo je tema koja ne smije ni na koji način biti drugorazredna. Ja znam, mi ćemo proceduralno sve ovo završiti, ali mi moramo ove teme usvojiti kao strateške. Podići ih iznad partijskog interesa i krenuti zajedno da se konačno obračunamo sa kriminalom i nasiljem. Ne da ih ukinemo, jer nikada niti jedna civilizacija nije uspjela da ukine kriminal, ali se kriminal mora vratiti tamo gdje mu je mjesto, gdje se i jezički i terminološki tretira – u podzemlje. Ispod šahti. Kod nas je se kriminal izlio kao fekalija iz šahti. Mi motamo sve učiniti, svim raspoloživim mehanizmima, prije svega pravosudnim, preko tužilaštva, policije da zapravo to zaustavimo, kazao je akademik Zukorlić.

Izvor: SANA