Home Vijesti Enes Halilović za Novosti: Evo vremena !

Enes Halilović za Novosti: Evo vremena !

286
0

Pisac u autorskom tekstu za Novosti govori o koroni i istoriji zaraznih bolesti.

Naravno, istoriju čovjeka kao vrste najpreciznije definišemo kao istoriju smrti. I svi ljudi koji ovog časa žive moraju smrt okusiti, ali u ona doba kad haraju zaraze, učini nam se da je smrt za dlaku bliža nego inače. Danas, jasno uočavamo dvije vrste ljudi, prvi su oni koj otkrivaju sebe sebi, a drugi su oni koji otkrivaju sebe drugima. Sa pandemijom ili ne, uvijek je tako – jeste, ali zaraza nam sada pomaže da izoštrimo vidik.

Godinama slušam pisce koji kažu – da je malo više vremena sigurno bi pisali romane. Godinama čujem neke žene koje kažu – da je malo više vremena kuhale bi svakoga dana. Godinama srećem ljude koji za svako ne imaju opravdanje, a to je nedostatak vremena. Pojavila s korona! Izolovani smo. Evo vremena ! Evo cijelog dana! Evo cijele noći ! Zašto ne pričaš dugu priču koja se izlije u roman? Zašto ne kuhaš? Zašto ne pročitaš onu debelu knjigu za koju godinama nisi imao vremena? Imaš baštu, nauči da sadiš paradajz, jer godinama nisi imao vremena.

Među onima koji sebe otkrivaju sebi uzimam primer mladog šahiste koji koristi ovo vrijeme da ponire u tajne šaha. U partije Kapablanke i Aljehina, u anegdote o Fišeru i Talju… u otvaranja, odbrane, završnice. Milijarde šahovskih kombinacija čekaju na svakoga koji zna pravila šaha. Čak se može igrati i bez suparnika, jer na internetu postoje odlični sajtovi na kojima je moguće sebi prilagoditi snagu programa protiv kojeg se igra. Među onima koji sebe otkrivaju drugima vidim ljude koji čine dobra djela (oni spadaju i u prvu grupu, jer sebe otkrivaju sebi tako što iznova iskopavaju dubok bunar čovječnosti koju smo godinama zatrpavali u sebi), ali postoje i oni koji ovo vrijeme koriste da drugima pokažu ono najcrnje što nose – stav o svemu i svačemu. Bližnji mi često prenose kakve nebulozne stavove iznose pojedinci preko društvenih mreža. Ponekad mi žena pročita šta neko piše, kako želi da se predstavi duhovitim ili dušebrižnikom koji nešto razotkriva… Ponekad, a pošto poznajem te ljude, pogodim ko se javio sa kakvom idejom. I najviše me čudi zašto o lijekovima raspravljaju ljudi koji nisu farmaceuti. Društvene mreže i dalje, a sada pojačano, služe da osoba A nešto poruči osobi B, a tako se preporuči osobi C.

Svi koji razotkrivaju brojne teorije zavjere imaju pravo na to, jer zdrav razum nam ne dozovoljava da bilo kom centru moću u svijetu bilo šta vjerujemo, ali niko još uvijek ne nudi dokaze. Svijet se mijenja kao što se uvek mijenjao, a da li je virus neko pustio sa ciljm da ukine papirna dokumenta ili da konačno ukine papirni i metalni novac? Nadam se da neće doći do toga da učenje na daljinu postane trend i da onda svaka država zaposli stotinak prosvjetnih radnika a ostali ispadnu višak. Ako je zavjera iza virusa, onda njene nalogodavce i realizatore treba tražiti u ishodima i interesima koji će se oploditi u budućnosti. Ako je virus došao bez čovjekove ruke, čekajmo da prođe kao što su prošle mnoge zaraze. Iskoristimo ovo vrijeme.

Narodi i imperije padali su pred naletima kuge, a ponekad su granice utvrđivane nakon pandemija. Justinijan je želio da preotme neke dijelove Zapadnog rimskog carstva, ali ga je spriječila kuga, ta ista klica koju spominju i istoričar Tukidid i pjesnik Homer u Ilijadi. Hipokrat nas uči o potrebi da se izoluju inficirane osobe. Epidemije ubijaju i sirotinju i careve. Tako je sklopio oči i Marko Aurelije iz dinastije Antonina. U Dekameronu Bokačo priča šta pričaju ljudi u vreme kuge. U drugoj polovini XVII vijeka ista pošast pohodila je London o čemu piše Danijel Defo. A kada Španci stigoše na Karibe donesoše zarazne bolesti: vodene kozice, ospice i bubonsku kugu, i time ubiše možda i devet desetina starosjedelaca koji ranije tim bolestima nisu bili izloženi. Kad se Kolumbo iskrcao na ostrvo Hispaniola, zatekao je oko 60 hiljada ljubaznih domaćina, a za pedesetak godina ostalo ih je manje od hiljadu. Bijeli čovjek je donio bolesti u Latinsku Ameriku i tako ubio mnoge narode i jezike. Postoji pretpostavka da je više od pedeset miliona stanovnika Latinske Amerike tokom dvije stotine godina stradalo od pandemija koje je iskašljao Evropljanin koji sada blokira dolazak migrantima iz Afrike i Azije i ravnodušno ih gleda kako se dave u Sredozemlju. U Rusiji je bilo sedam pandemija kolere. Španska groznica, prije samo stotinu godina, odnijela je više od pedeset miliona ljudi. A mi smo razmaženi danas. Lako guramo prst u oko ljekarima, a to nas, i kao kolektivitet i kao pojedince, može dovesti samo u težu situaciju. Nestrpljiv bolesnik čini ljekara okrutnim, davno je rekao Arstotel.

Bibliji nađoh, u Drugoj knjizi Samuilovoj, u 24. poglavlju, da od kuge pomrije sedamdeset hiljada ljudi. Ovom prilikom podsjećam vas na islamski način borbe protiv epidemija, a koji je zasnovan na  hadisu koji se može naći u Buharijinoj zbirci: Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila (epidemija), ne ulazite u nju! A ako se ona pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje bježeći od epidemije!