Zukorlić u Beču: Obrazovanje i sloboda su temelji na kojima Bošnjaci trebaju graditi budućnost

- Advertisement -spot_img

Čitano

Možda vas zanima

Zajednica sandžačke dijaspore organizirala je u Beču javnu tribinu na temu “Obnova bošnjačke akademske zajednice. Učesnici tribine bili su akademik Muamer Zukorlić, predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore prof. Mithat Mujović i prof. Refik Akova a tribinom je moderirao Nihad Gegić.

Dobordošlicu i srdačne selame svima prisutnima na početku je poželio domaćin tribine prof. Mithat Mujović ističući da je energija koju muftija Zukorlić ulaže u borbu za položaj svog naroda neiscrpna inspiracija za mnoge.

“Ako se osvrnemo zadnjih 25 godina, primjetit ćemo da je jedan čovjek sa različitim svojim timovima, uspio da napravi jednu intelektualnu revoluciju kako u Sandžaku tako i mnogo šire. Ja sam imam i smatram to najvećom ulogom i smatram to najvećom ulogom jer imam kad se prevede na naš jezik znači lider, vođa. Često govorim jedan korak u mihrabu naprijed znači, ili bi trebalo da znači jedan korak u životu naprijed. Kada govorimo o nama imamima, ne možemo a da ne govorimo o univerzalnoj Božijoj riječi i Kur'anskim ajetima i hoću da podijelim sa vama divan Kur'anski ajet u kojem Gospodar kaže „Primjer lijepe riječi, lijepe ideje je kao primjer lijepog drveta“. Ovu simboliku hoću da povežem sa našim liderom, našim muftijom, ta lijepa riječ, ta ideja da podignete Allahovu riječ i da ona bude iznad svega je bila ta sjemenka koja je izrasla i postala čvrsto stablo. Sve te naše vjerske, kulturne i nacionalne institucije predstavljaju zapravo to stablo koje je izniklo iz sjemena divne ideje da uzdignete Božiju riječ, da ona i njeno mjesto bude iznad čovjekovog ćejfa i svega ostalog. Sve te grane koje imamo one simboliziraju nevjerotno profesionalne timove zadnjih 25 godina ali i sve naše institucije. Imati čovjeka koji vas stalno podučava nečemu novom, mi imami često komentarišemo muftiju i pitamo se odakle mu energija za sve to. Mi koji smo govornici znamo koliko je teško spremiti jedan govor, kako je teško napisati jedan tekst, jednu riječ ali naš muftija koji je na braniku dobra u odbarni svih tih vrijednosti kojima se ponose i muslimani ali i svi dobri ljudi. Vidimo ga na različitim pozicijama, nevjerovatno motivisan, inspirisan i uvijek sa nečim novim.“

Govoreći o opstanku Bošnjaka, prof. Refik Akova istakao da je on među najstarijim iseljenicima koji su iz Sandžaka otišli 1968. godine.

„Još 1953. godine potpisan je ugovor da se 63 hiljade Bošnjaka iseli iz južnog Sandžaka. Da su u to doba naši Bošnjaci imali nekoliko akademika poput našeg Zukorlića, zamišljam šta bi on tada rekao. Bilo bi otprilike, nećemo se iseliti, ostaćemo svi na svome. Najprirodnije je čovjeku tamo gdje je rođen, da radi i tu da umre, da izgrađuje svoju svijest, svoju tradiciju, kulturu, svoj zavičaj, tu je najjači, najjasniji i najčvršći. Naravno da se nije desilo to nego se desilo, sretan je onaj koji ode za Tursku, a biće nesretni oni koji će ostati, to je doba bilo tako i više tog doba nema, nema više da se iseljava iz Sandžaka niko i ne bi trebao iako ga ima. Bošnjak više ne bježi, Bošnjak više ne okreće leđa neprijatelju, Bošnjak zna sada da ratuje, ne gine samo na Balkanskom poluostrvu Bošnjak, pored bošnjaka ginu i oni koji idu na Bošnjake. Mi smo od 1912. godine do 1992. godine sve se izvinjavali, sklanjali, puštali mjesto drugome, poslovna mjesta drugome, naučna mjesta drugome, sve smo bili treći razred, nikad nismo mogli da budemo peti ali se to preokrenulo. Preokrenulo se da smo se školovali, da znamo misliti o domovini, o svojoj kulturi, o tradiciji, pa smo vidjeli opasnost da opet moramo biološki da nestanemo, onda smo se opet našim naučnim ljudima, pojedincima priključili, napravili armiju prvi put posle osmanlijske imperije, Bošnjak stoji i izlazili smo do 260 hiljada vojnika, to nije šala, nismo mi mali, nema mali i veliki ima samo organizirani i neorganizirani. Ne znači to da ako smo mi mali u Sandžaku da ne možemo biti neka regija i neki red da vodimo, propustili smo puno i javljali su se lideri pred nama ali mi kao narod nismo proizvodili lidere, možda je vakat došao. Došao je vakat da moramo brinuti i misliti o sebi i pouzdati se u svoje sopstvene snage, na svoje znanje, ne čekat druge, da proizvedemo lidere svoje i budemo svjesni šta nam treba. Prvi put osjećao sam lično, bez ikakvog nagovora da treba da stanem iza akademika Zukorlića, kada je zadnji put bio napadnut iz naše duhovne države, duhovnog grada Sarajeva, poslao sam mu poruku da nije sam i da smo uz njega.“

Akademik Muamer Zukorlić istakao da je prava značenje teme o kojoj je govorio zapravo obnova bošnjačke zajednice znanja.

“Moram priznati da se ovdje u Beču sa vama osjećam posebno a to nije slučajno jer ja ovdje dolazim od 1993. godine i ono što mi ovog trenutka uvećava sreću i zadovoljstvo dok vas gledam, pored impozantnog broja jeste sama struktura svih vas prisutnih. Ovdje vidim one prvoborce još od 1993. i 1994. godine koji se nisu umorili, evo ih večeras ovdje ali isto tako i veoma bogat podmladak koji zapravo predstavlja budućnost. Zato se večeras ovdje osjećam i gostom zbog počasti koju mi ukazujete ali i domaćinom zbog rahatluka i kontinuiteta mojih susreta ovdje sa vama. Neznanje i nesloboda je temelj i dijagnoza našeg muslimanskog stanja i hala danas u svijetu, onog trenutka kada smo se odrekli znanja i slobode i to baš tim redom, islamski ummet je krenuo da propada, ušao u dekadencu da polako tone i gubi onaj sjaj koji je imao stotinama godina dominirajućii kulturom i civilizacijom svijeta i dok su se ovog užeta muslimani držali oni su upravljali svijetom, u njihovim rukama su bile sve poluge kulture i civilizacije, nauke i tehnike i svih poluga uticaja onako kako i dolikuje, onog trenutka kada su to ostavili bilo je, džabe vam nafta, džaba vam brojka, džaba vam milioni, džaba vam države, onog trenutka kada ste se odrekli znanja polako ste gubili slobodu jer znanje je svjetlo a u mraku se ne može biti ni dobar, ni pametan. U mraku i onaj ko ima dobar vid ne vidi, i pametan ne može da pogodi, neznanje je mrak i zato je Svevišnji gospodar prvom riječju upalio to svjetlo.“

Naglasio da nismo kultura, vjera i civilizacija gdje norma glasi „Veći je grijeh srušiti ljudsko dostojanstvo, uvrijediti čovjeka, udariti mu na obraz i čast nego srušiti Kabu.

„Kabu kojoj hrli milione ljudi svake godine, svakog trenutka se na desetine hiljada i stotine ljudi tavafi i okreće oko Kabe jer je to Svevišnji tako odredio i iz poštovanja prema Svevišnjem koji je odredio to mjesto da bude mjesto gdje će on primati svoje goste a onda nam kazao, dostojanstvo ne jednog čovjek, ne kraljeva, ne prinčeva, ne vladara samo, svakog čovjeka, svakog insana i bogatog i siromašnog, njegov obraz i dostojanstvo je skuplje nego Kaba. Vidite kakva smo mi civilizacija, ovo je formulisano Božijom riječju još prije 14 stoljeća, prije 1400 godina a gdje smo danas u praksi braćo muslimani i sestre muslimanke, pa se čudimo zašto su se ovoliko nadvili nad nama dušmani a i to je Vjerovjesnik najavio u svom časnom hadisu, kaže, nadviće se nad vama kao puno čeljadi kad navali na sofru, na tepsiju punu hrane. Pita ga jedan od ashaba, hoće li nas biti malo? Ne, biće vas puno, to je najavljeno isto tako ali zašto, zato što smo se odrekli suštinske vjere, mi smo ostali dosljedni formalnoj vjeri, onom obradoslovnom aspektu, pogledaš džamije pune, pogledaš na Hadždž milioni, pogledaš te silne brojke ali đe su plodovi, nešto jalovo, nešto ne daje rezultate, negdje smo preskočili, nismo samo negdje već osnovnu lekciju smo preskočili, odrekli smo se učenja i prepustili drugima a tamo gdje se gasi znanje, gasi se sloboda.“

Naglasio da su zapadne zemlje i narodi napredovali jer imaju dvije vrijednost, vrijednost znanja i vrijednost slobode.

„Vi ste svi napustili svoja rodna mjesta, ne iz ćejfa nego od neke muke, najčešće ekonomske ali što ne odoste u neku muslimansku zemlju da se iselite, sto dođoste Austriju, Njemačku i zapadnu Evropu, što dođoste u neislamske zemlje? Zato što ste dva svjetla našli, svjetlo znanja i svjetlo slobode, oni pripadaju drugoj vjeri, često i nevjeri ali su ove dvije vrijednosti prave koje su istovremeno i islamske, oni zadržali, preuzeli od nas a mi ih se odrekli, zato ćeš naći ovdje dva principa, naći ćete vi svugdje što vam se ne sviđa, te desničari, te ekstremni, te nacisti, te nacionalisti, te vole, te ne vole, te prijete, te ne prijete ali uz sve te mahane kad vidite pravni sistem, vidite politički okvir, vi zapravo ovdje možete da nađete više pravde nego tamo odakle ste došli i nego u većini muslimanskih zemalja. Nije mi pravo što ovo moram da kažem i gorko mi je što moram da kažem ali sam učen i iz vjere i porodice da kažem istinu pa makar gorka i bila i dok se ne suočimo sa našim mahanama i nedostacima sve više ćemo da tonemo.“

Na tribini su pored imama i džematlija prisustvovali i predstavnici bošnjačkih organizacija iz okruženja, među kojima su bili Ljutvija Balkan, Mithat Muslić, Asmir Bihorac, Šefadil Ličina, Enis Dervišević, Muzafer Hadžić i brojni drugi.

Zbog velikog interesovanja, organizatori su obezbijedili primjerke Akademije, a autor akademik Zukorlić je nakon tribine potpisivao knjige.

Izvor: SANA

- Advertisement -spot_img

Najnovije

spot_img
spot_img
spot_img