BDZ – Crnogorski režim iz devedesetih se vraća na stara iskustva

- Advertisement -spot_img

Čitano

Možda vas zanima

Potpuna pravna nesigurnost, podrazumijevana selektivna primjena zakonskih propisa, politička, ekonomska i vjerska porobljenost, najkraća je suštinska odrednica položaja bošnjačkog naroda danas u Crnoj Gori.

Ne možemo reći ni da smo zatečeni niti da smo iznenađeni, jer i jedno i drugo bi trebalo da znači da se stanje promijenilo u odnosu na neki prethodni period. Ovakvo stanje položaja Bošnjaka u Crnoj Gori, naslijeđeno je, traje u različitim formama i intenzitetu, i sve što se dešava, jasno je, nosi pečat režima koji je u izvorno ideološkom smislu miloševićki, koji je pripadao političkoj idologiji ratnog zločinca Slobodana Miloševića,i samo se prividno mijenjao, a danas se, prema brojnim i sve učestalijim indicijama, vraća na početne ideološke pozicije.

Bombaške akcije u Rožajama, koje policija više maskira nego što istražuje, jer su, i njima je jasno,„van njihove nadležnosti“, očigledno dobro izrežirane i sprovedene iz centara moći, potpuno odaju istu ruku koja je i devedesetih godina, pljevaljske Bošnjake u broju prepolovila i otjerala u svijet. Jedina razlika koja bi se danas mogla pripisati dugogodišnjem iskustvu režima jeste što su bombaške akcije pripisivane srpskim ekstremistima, a danas se koriste svaka i najbanalnija situacija tipa svađa i sudskih procesa kako bi se paušalno označila jedna od strana pod osvetničkim motivom.

Kao i devedesetih vlast je marljivo pribavila neophodnu medijsku podršku koju danas, iz iskustvenih razloga vješto prebacuje sa državnih, na tzv.nezavisne medije. Da se radi o dobro režiranoj stvari, pažljivom analitičaru ne može promaći činjenica da su državni mediji nešto oprezniji  i u izvještavanju na sve prisutnije islamofobične teme, a da u tom dijelu, pojedini nezavisni mediji prednjače. Režim je potrošio velika sredstva da opere biografije i očisti arhive državnih medija od ratnohuškačke uloge u ratovima devedesetih, pa je sada, izbjegavajući učinjenegreške,  infiltrirao svoje “novinare” u neke nezavisne medije i prljavu medijsku ulogu odrađuje preko njih.

Rožaje kao većinski bošnjački grad, očigledno je od režima markiran kao grad sa žigom inferiornosti. Otuda i skoro potpuno uništena privreda, sa obespravljenim radnicima, dovedenim čak i zakonskim propisima u poziciju građana drugog ili trećeg reda. Brojni su dokazi da je ovaj grad od strane režima odavno fokusiran i pripremljen za brojne eksperimente. Pored već dobro uhodane hamalske uloge u kriminalnim poslovima prekograničnog šverca cigareta, na Rožajama se već duže vrijeme pokušava sprovesti eksperiment podjele vjernika u dvije Islamske zajednice. Infrastruktura je brižljivo pripremana kroz pokoravanje  i kontrolurukovodstva Islamske zajednice u CG, ali i rožajskog Odbora islamske zajednice, u kojem su već odavno ukotvljeni „poverljivi“ kadrovi sa zadatkom da kroz razne dobro osmišljene akcije tipa neosnovanog i nezakonitog istjerivanja nepodobnih imama  proizvode„drugu stranu“, koja bi zbog očekivane reakcije i rivalstva ušla u pripremljenu zamku formiranja paralelne Islamske zajednice.

Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori je duboko svjesna da Crna Gora kao državni projekat naslonjen na evropke integracije, nema alternativu. Kao takva, imajući u vidu njenu historijsku razvojnu dimenziju, Crna Gora nikada ne može i ne smije postati država samo Crnogoraca, ili Crnogoraca i Srba, ili država pravoslovnog naroda, ona danas jeste i to mora ostati država različitih ali jednakopravnih vjerskih zajednica i brojnih naroda među kojima niti jedan nema većinu, te je kao takva, dužna da za rad dugoročne stabilnosti, opstojnosti  i funkcionalnosti, izgrađuje stvarne mehanizme međunacionalnog i međuvjerskog sklada sa punim poštovanjem svih međunarodnih standarda u ovoj oblasti.

Svjesni smo također da je regionalizam kao dobra evropska praksa, neophodna stepenica do stvarnih evropskih integracija, i svako osporavanje tog procesa, kočenje je integracije Crne Gore među evropskim narodima i nacijama. „Strah“ režima od regionalizacije, ustvari odaje njegove namjere da se od današnje multietničke i multivjerske Crne Gore želi stvarati nacionalno i vjerski monolitno društvo, što implicira nove progone i egzoduse, sa unaprijeđenim mehanizmima, gdje se vješto stvaraju uslovi da se manje brojne zajednice „same“ istjeravaju sa svojih vjekovnih ognjišta.

Politika kojom se na mala vrata uvode posebni standardi kojim se Bošnjacima stavlja do znanja da žive na pozajmljenom prostoru i u pozajmljenom vremenu, što faktički, imajući sve ovo u vidu, danas imamo, politika je sa istom ideološkom matricom kao što je bila  i politika Slobodana Miloševića, pa svako podržavanje današnjeg režima, direktno ili skriveno, Bošnjački narod vodi u egzodus  kakav je doživio u vrijeme ovog haškog robijaša.

Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori je uvjerena da danas u Crnoj Gori postoje političke organizacije, pojedinci, nevladine organizacije, medijski uposlenici, pisci, naučnici i drugi stvaraoci, koji su duboko svjesni jedinstvene šifre opstanka Crne Gore u modelu slobonog i ravnopravnog koegzistiranja različitih etničkih i vjerskih zajednica, te svoju političku budućnost vidi u savezu slobodnih ljudi i organizacija koji će svojim znanjem, uticajem i autoritetom braniti ove vrijednosti na zadovoljstvo svih građana u Crnoj Gori. U tom pravcu pozivamo sve slobodnomisleće ljude, političke organizacije, nevladine i druge organitacije da učinimo zajednički napor kako bi se u Crnoj Gori uspostavio pravni sistem po mjeri slobodnih ljudi a ne kontrolisani sistem po volji partijskih i drugih interesnih grupacija, slobodno a ne kontrolisano tržište roba i kapitala, slobodno i tolerantno društvo u religijskoj i etničkoj različitosti, a ne društvo sa politički projektovanom inferiornom, servisnom (hamalskom) pozicijom manje brojnih vjerskih i nacionalnih zajednica. Svjesni smo, naravno, da živimo u vremenu kada su brojni civilizacijski standardi na globalnom nivou narušeni, ali smo također svjesni i činjenice, da svi mi pripadamo malim narodima i da nikako ne smijemo prenabregnuti činjenicu da se međusobnim neprijateljstvima ne ide u susret civilizacijskim vrijednostima i procesima. Iskustava u tom smislu je već dovoljno, a od toga hoćemo li ta iskustva pravilno primijeniti, ovisi i mir i prosperitet ovog našeg zajedničkog životnog prostora.

- Advertisement -spot_img

Najnovije

spot_img
spot_img
spot_img